Da se sve postiže uz dobar timski rad i organizaciju, kao i da nema prepreka ako nečim želimo da se bavimo, dokaz je Andrija Marićević koji svojim duhom i energijom svima može da nam bude primjer.
“ Ja od rođenja živim sa Cerebralnom paralizom.Ona je uzrok mog invaliditeta,on je više izražen kroz fizički invaliditet,i to se ogledalo uglavnom kroz otežano kretanje,prije desetak godina ,imao sam patološku frakturu grudnih pršljenova i danas zbog toga koristim nordijske štapove kao pomagalo pri kretanju”, objasnio je Andrija na početku našeg intervjua.
Andrija je predsjednik i osnivač “Udruženja lica sa tjelesnim invaliditetom Crne Gore” sa sjedištem na Cetinju, i na pitanje po njegovom mišljenju kakav je položaj osoba sa invaliditetom u našoj državi istakao je da je u odnosu na prije dvadeset ili trideset godina položaj bolji, kao i da su u odnosu na taj period osobe sa invaliditetom vidljivije u društvu, kao i da danas imamo više uspješnih OSI u sportu, obrazovanju, i dodaje:
“Mnogo toga još ima da se uradi na uvažavanjiu dostojanstva,naše populacije,Treba omogućiti elemente pristupačnosti za sve kategorije invaliditeta,Instirucije bi trebale da obezbjede servise podrške za ravnopravan i bolji položaj OSI,prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti.Danas postoji stagnacija institucionalnog djelovanja u svim sferama života,i to se loše odražava i na sam život OSI,nadam se i vjerujem da će se sve to promijeniti na bolje”.
Po njegovim riječima, potrebno je uraditi puno toga kako bi osobe sa invaliditetom ravnopravno i bez diskriminacije po osnovu invaliditeta bile zastupljene kao i osobe bez invaliditeta. Ipak, kako nam je kazao smatra da je urgentno uvođenje znakovnog jezika, kako bi osobe sa oštećenjem sluha bile u ravnopravnijem položaju i lakše obavljale svakodnevne aktivnosti i uopšte bile komunikativnije.
Naš sagovornik, pored toga što je predsjednik jedne NVO koja se bavi zaštitom prava osoba sa invaliditetom posjeduje talent za glumu i pisanje, na pitanje kakva je po njemu perspektiva učešća osoba sa invaliditetom u kulturnim dešavanjima naše države kaže sljedeće:
“OSI posjeduju razne talente,kao i osobe bez invaliditeta,imaju razne hobije,umjetnički su nadareni,i kao takvi trebaju biti i dio kulturno-umjetničkih sadržaja”.
Kako nam je kazao, njegov talent za glumu i pisanje je otkrio njegov prijatelj i kolega Milorad Hajrović koji ga je motivisao da svoje talente iskaže na Festivalu ljudskih prava koji je za cilj imao da pokaže da i osobe sa invaliditetom mogu biti ravnopravni kreatori kulturne scene naše države.
Po njegovim riječima utisci učešća na Festivalu ljudskih prava su fantastični, osjećao se ispunjeno i dodaje, da je publika dobro prihvatila poruku koja je poslata sa festivala.
Na pitanje šta mu se najviše dopalo u procesu stvaranja predstave i literarnih radova, kazao je da mu se dopalo što su u tom cijelom procesu OSI koje su bile dio festivala uzele aktivno učešće i dodaje:
“ U svojim radovima su sa publikom podijelili svoje emocije,prikazujući slike iz svog svakodnevnog života,poslata je jaka,poruka javnosti.OSI su zavisne od drugih ,nesamostalne su ,previše su zaštićene od roditelja,na način na koji oni to same ne žele.OSI vole,i žele biti voljene,žele da imaju sopstvenu djecu i sopstveni život,kao i svi drugi”.
Pored svega navedenog, naš sagovornik je ljubitelj istorije i bavi se istraživačkim radom, na pitanje, odakle interesovanje za istoriju, istakao je sljedeće:
“ Istorija je učiteljica života.Zato uvjek nalazim pouke iz istorije,koje ukazuju na sve ono što su naši preci stvarali da bi im život bio bolji i dostojanstveniji,što je kroz istoriji iz običaja i navike prešlo u tradiciju,a što je bilo loše,i nikada se nikom ne ponovilo…To je historija”.
Naš sagovornik je istakao da uz timski rad sve može da se postigne, kao i da je dobar tim ključ uspjeha, kao i da dobar timski rad motiviše čovjeka i povećava njegovu organizovanost.
Poruka našeg sagovornika kako za mlade sa, tako i za mlade bez invaliditeta bi bila:
“ Svi treba da njeguju istraživački duh,da se bore da ostvara svoje ciljeve,da sami budu kreatori svoje sudbine,takav put je put do sreće i zadovoljstva”.
Kao što naš sagovornik kaže, vjerujte u sebe i svoje snove.
Autorka: Katarina Cerović
Leave a Reply