Da je sve moguće ako vjerujemo u sebe i svoje snove dokaz je Milijana Ćirković mlada Podgoričanka koja se dugi niz godina bavi stonimtenisom i kojs je nakon teške operacije koju je imala uspjela da se vrati svom omiljenom sportu, a pored sporta ova mlada djevojka se bavi i mnogim drugim aktivnostima koje afirmišu osobe sa invaliditetom.
Na pitanje šta ju je morivisalo da se bavi ovim sportom Milijana je rekla da je u svijet parastonog tenisa ušla slučajno na nagovor direktora STK „Luča“, gospodina Dejana Bašanovića, koji ju je pozvao da dođe na trening i počne da trenira stoni tenis.
” U početku sam odbijala, sa argumentima da ne volim stoni tenis i da mi nije zanimljiv kao sport. U to vrijeme bila sam više zainteresovana za biciklizam i druge sportove. Međutim, gospodin Bašanović me motivisao riječima: „Dok ne pokušaš, nećeš ni znati da li ti se stoni tenis stvarno sviđa ili ne.“
I bilo je tako, već na prvom treningu odmah sam zavoljela stoni tenis, i sada već deset godina treniram aktivno i profesionalno. Takođe u sportu sam prvenstveno zbog želje za aktivnim životom i zbog ljubavi prema sportu. Imala sam potrebu da ostanem fizički aktivna i da pronađem način kako da testiram svoje granice, a stoni tenis se pokazao kao idealan za to. Ovaj sport zahtijeva i brzinu i preciznost, ali i smirenost, koncentraciju i disciplinu. Stoni tenis mi je dao osjećaj slobode i omogućio mi da se osjećam ispunjeno u svakom pogledu.
Inspiraciju sam pronašla i u drugim sportistima sa invaliditetom, posebno kada sam putovala u Rumuniju na kategorizaciju na OPEN tuniru. Vidjela sam sportiste koji se bore da ostvare svoje ciljeve, bez obzira na izazove i stepene invaliditeta. Na tom turniru osjetila sam snažnu želju za neodustajanjem, čak i kada je teško. Na putu do uspjeha ima mnogo trenutaka iscrpljenosti, napora, fizičke iznemoglosti, znoja i odricanja, ali sve to se isplati kada vjerujemo u rezultate koje želimo da postignemo“, istaakla je Ćirković.
Učestvovala si na mnogo takmičenja do sada i osvojila si veliki broj medalja, možeš li nam reći koja ti je najdraža?
„Svaka medalja nosi svoje posebno značenje, teško je bilo koju izdvojiti, najdraže su mi koje sam osvojila na međunarodnim takmičenja gdje učestvuje veći broj reprezentacija. Te pobede nijesu samo rezultat mog treninga i truda, već i simbol upornosti i borbe sa preprekama na putu ka uspjehu i ličnim borbama. Osvojiti medalju uopšte na bilo kom takmičenju daje osećaj ponosa koji je neprocenjiv. Možda bih mogla izdvojiti jednu medalju sa turnira u Bugarskoj tada sam u finalu izgubila od reprezentativke iz Rumunije od koje sam izgubila na razlike u pet setova, osvojila sam srebrnu medalji i pehar za najataktivnijeg igrača na turniru to mi je jedna od dražih medalja i pehara“, kazala je Ćirković.
Kada sam je pitala, po njenom mišljenju kakva je perspektiva kada je sport osoba sa invalidietom u pitanju, naša sagovornica misli da je perspektiva sporta za osobe sa invaliditetom u Crnoj Gori veoma dobra tj. bolja nego ranije, ali da uvijek ima prostora za napredak, takođe dodaje:
„Sport je jedno od najsnažnijih sredstava inkluzije i podrške. Ipak, potrebno je dodatno raditi na podizanju svijesti i stvaranju mogućnosti za osobe sa invaliditetom. Uloga ssportskih saveza, državnih institucija i društva u cjelini jeste da pruže podršku, resurse i infrastrukturu koja je potrebna svim sportistima. Veći broj prilika i podsticaja, pomoći će otkrivanju talenta i inspirisati što više mladih da se posvete i uključe u sportske aktivnosti.
Moramo da pohvalimo Paraolimpijski komitet na čelu sa predsjednikom Igorom Tomićem, koji se neizmjerno zalaže za sport osoba sa invaliditetom, pružajući veliku podršku i promociju klubovima koji okupljaju sportiste sa invaliditetom. Zahvaljujući njemu i predanom timu Paraolimpijskog komiteta, kao i angažmanu predsjednika, direktora klubova i trenera, ostvaruju se značajni koraci ka unapređenju uslova za bavljenje sportom osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori. O tome svjedoče i uspjesi naših paraolimpijaca, među kojima su rezultati i medalje sa svjetskih i evropskih takmičenja Filipa Radovića, Luke Bakića, Dejana Bašanovića, Maje Rajković, Marijane Goranović i Radmila Baranina, kao i ostalih sportista koji uspješno koračaju stazama ka vrhunskim rezultatima“.
Pošro naša sagovornica pored svega čime se bavi vodi i jednu nevladinu organizaciju, pitala sam je kako uspjeva da uskladi trening i svoje profesionalne obaveze, na to pitanje naša sagovornica je istakla da je dobra organizacija vremena ključ i da se trudi da svaki svoj dan pažljivo isplanira, kako bi postigla i završila sve obaveze koje ima tog dana, ali i da nekad zbog obimnosti posla propušta treninge.
Još jedan od hobija naše sagovornice je izrada igračaka, privjezaka, ukrasnih jastučića i ostalih zanimljivih stvari, na pitanje kako je došla na ideju da pokrene taj svoj mali biznis kazala je da se ideja rodila iz želje da iskaže svoju kreativnu stranu i da svoje slobodno vrijeme ispuni dodatnim korisnim aktivnostima.
„Izrada privezaka, igračaka, dekorativnih jastuka i slično bila je u početku samo hobi i način da se opustim, ali se vremenom razvila u mali biznis ako to mogu tako nazvati“, objasnila je Čirković.
Nakon teške i komplikovane operacije koju je naša sagovornica imala po njenim riječima oporavak je bio težak i taj period je najizazovniji period u njenom životu. U pitanju je bila zahtjevna operacija skolioze s uglom krivine od 90 stepeni, koja je trajala preko osam sati, i operaciju je obavio doktor iz Turske. Iako je oporavak bio dug i izazovan to je period kada je najviše naučila o svojoj snazi i izdržljivosti. Kazala je da bez podrške svoje porodice, prijatelja i sportske zajednice proces rehabilitacije bi bio težak i komplikovan, i skoro nemoguć.
Nakon oporavka, vratila si se malo po malo stonom tenisu i drugim svojim aktivnostima. Kakav je bio osećaj vratiti se u svakodnevnicu i raditi ono što voliš?
„Vraćanje sportu nakon oporavka bio je izuzetno emotivan trenutak za mene. Ponovo uzeti reket u ruke i vratiti se na teren pružilo mi je osjećaj oslobođenja i zahvalnosti. Nakon svega kroz šta sam prošla, bilo je divno ponovo raditi ono što volim, i to me podsetilo zašto je važno uvek ostati vjeran svojim ciljevima i strastima“, istakla je Ćirković.
Naša sagovornica je bila učesnica emisije „Dnevnica“ i po njenim riječima iskustvo učešća u roj emisiji je posebno, i drago joj je što je svoja iskustva i priču mogla da podjeli sa širim auditorijumom i da je to za nju bilo jako emotivno, takođe dadaje:
„Kroz “Dnevnica” sam mogla da pokažem da prepreke ne bi trebalo da ograničavaju naše ciljeve i ambicije, već da nas motivišu da se borimo za ono što želimo.
Ovo iskustvo me dodatno podsetilo na snagu prijateljstva i podrške koju imamo jedni od drugih. Podrška koju su mi ukazale žene iz Zete moje „Gospojine“, posebno moje drage prijateljice, poslale su sjajnu poruku o neodustajanju i važnosti zajedništva. Njihova prisutnost i ohrabrenje su mi pružili dodatnu snagu da verujem u sebe i u svoje sposobnosti.
Zajedno, uz podršku jednih drugih, možemo prevazići sve prepreke koje nam se nađu na putu. Snaga prijateljstva i podrške je neprocenjiva – ona nas inspiriše i motiviše da budemo bolji, hrabriji i odlučniji“.
Kako je kazala najveći uspjeh proizilazi iz toga da se svako jutro probudi s istom željom i motivacijom da bude aktivni član društva.
„ Uspjeh za mene znači biti samostalna i odgovorna prema sebi i drugima, te se angažovati na način koji doprinosi dobrobiti zajednice. Biti uključen u sve aktivnosti koje promovišu i predstavljaju lica sa invaliditetom na pozitivan način je ono što smatram pravim uspjehom“ istakla je Ćirković.
Njena poruka kako osobama sa invaliditetom, tako i osobama bez invaliditeta ja sljedeća:
„Moja poruka mladima je da nikada ne odustaju od svojih ciljeva i da uvjek vjeruju u svoje snove. Bez obzira na izazove sa kojima se suočavamo, važno je da svako prepozna sopstveni potencijal i radi na tome da ga ostvari. Fokus treba biti samo na cilju, ne na nedostacima i preprekama. Čak i kada mislite da se nešto ne može ostvariti, vjerujte u sebe i usmjerite se ka svom cilju.
Mladima sa invaliditetom želim da poručim da su ravnopravni dio društva i da je njihova uloga nezamjenjiva. Svaki trud, svaka prepreka i svaka pobjeda grade naše samopouzdanje i čine nas jačima. Snaga koju nalazimo u sebi dok se suočavamo sa izazovima često postane temelj za nove uspjehe. Ne bojte se da budete uporni, jer u svakoj uloženoj energiji i svakom koraku naprijed krije se dio puta ka ostvarenju vaših ciljeva“, kazala je Ćirković.
Autorka: Katarina Cerovic
Leave a Reply